Hrvatska je napravila značajan pravni iskorak u borbi protiv nasilja nad ženama. Nakon godina pritiska udruga za ženska prava i stručne javnosti, Republika Hrvatska se pridružila maloj skupini europskih zemalja koje su femicid prepoznale kao zasebno kazneno djelo.
Više nije riječ samo o “obiteljskoj tragediji” ili “ubojstvu iz strasti”. Zakonodavac je konačno nazvao stvari pravim imenom. No, što to konkretno znači za žrtve, nasilnike i pravosudni sustav?
Kada je zakon usvojen i kako glasi?
Ključni datum je 2. travnja 2024. godine. Toga dana na snagu su stupile izmjene i dopune Kaznenog zakona kojima je uvedeno novo kazneno djelo pod nazivom “Teško ubojstvo ženske osobe”.
Ovo djelo uvršteno je u Kazneni zakon kao članak 111.a. Zakon sada izričito prepoznaje rodno uvjetovano nasilje kao specifičan motiv za najteži zločin.
Ključne odredbe novog zakona:
- Definicija: Zakon kažnjava onoga tko ubije žensku osobu zato što je žena, odnosno kada je ubojstvo počinjeno na temelju spola ili kao posljedica rodno uvjetovanog nasilja.
- Rodno uvjetovano nasilje: U zakon je (u članku 87.) uvedena definicija koja kaže da je to nasilje usmjereno na ženu zbog njezina spola ili nasilje koje nerazmjerno pogađa žene.
- Kazna: Za ovo kazneno djelo propisana je kazna zatvora od najmanje 10 godina pa sve do kazne dugotrajnog zatvora (do 40 godina). To znači da su ublažavanje kazne ili uvjetne osude praktički nemoguće za ovaj oblik zločina.
Što ovaj zakon znači u praksi?
Uvođenje femicida u zakon nije samo semantička promjena; ona ima duboke praktične i društvene implikacije.
1. Vidljivost motiva (Nije “slučajno”)
Do sada su se ubojstva žena često procesuirala kao “obična” ubojstva ili teška ubojstva bliske osobe. Novi zakon prisiljava sudove i tužiteljstvo da istraže motiv. Sud sada mora utvrditi je li žena ubijena iz mržnje prema ženama, iz želje za kontrolom ili kao kulminacija dugotrajnog zlostavljanja.
2. Strože kažnjavanje
Klasifikacijom femicida kao oblika “teškog ubojstva”, automatski se eliminira mogućnost blažih kazni koje su se ponekad izricale za “obična” ubojstva. Poruka je jasna: oduzimanje života žene iz rodnih pobuda je jedan od najtežih zločina u našem pravnom sustavu.
3. Prevencija i statistika
Pravno priznavanje femicida omogućuje bolje praćenje statistike. Kada točno znamo koliko je ubojstava rodno uvjetovano, država može bolje kreirati preventivne politike, umjesto da se ti podaci “utope” u općoj statistici kriminaliteta.
Izazovi i kritike: Je li zakon dovoljan?
Iako je donošenje zakona veliki uspjeh, stručnjaci upozoravaju da zakon sam po sebi ne zaustavlja metak ni nož.
Kritičari i praksa ukazuju na nekoliko izazova:
- Dokazivanje: U praksi može biti izazovno dokazati da je ubojstvo počinjeno baš “zato što je žrtva žena”. Tužitelji će morati biti posebno educirani da prepoznaju obrasce mizoginije.
- Reakcija sustava prije zločina: Najveći problem u Hrvatskoj i dalje ostaje prevencija. Femicid je često završni čin dugogodišnjeg nasilja koje su institucije ignorirale. Ako policija i sudovi ne reagiraju na prvu prijetnju ili šamar, kazna od 40 godina zatvora nakon ubojstva neće utješiti obitelj žrtve.
Zaključak
Hrvatska sada ima jedan od najprogresivnijih zakonskih okvira u Europi po pitanju femicida. Alat je tu. Sada je na sucima, državnim odvjetnicima i policiji da taj alat koriste beskompromisno.
Femicid više nije nevidljiv zločin. Ime mu je upisano u zakon, a na nama je da osiguramo da pravda ne ostane samo mrtvo slovo na papiru.
