BRUXELLES – Borba protiv rodno uvjetovanog nasilja i femicida postala je jedan od središnjih prioriteta zakonodavstva Europske unije. Nakon godina različitih pristupa među državama članicama, EU je napravila ogroman korak prema ujednačavanju zakona, donijevši prvu sveobuhvatnu Direktivu o suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (EU) 2024/1385. Dok države članice, uključujući Hrvatsku, imaju rok do 2027. da u potpunosti usklade svoje zakone, provjerili smo kako EU definira zločin, kako kažnjava počinitelje i što nas čeka u budućnosti.
Povijesna prekretnica: Direktiva 2024/1385
U svibnju 2024. godine, Vijeće Europske unije službeno je usvojilo zakon koji se u diplomatskim krugovima naziva “povijesnim”. Ovo je prvi put da EU na nadnacionalnoj razini kriminalizira određene oblike nasilja nad ženama.
Iako Direktiva ne nameće termin “femicid” kao obvezno ime kaznenog djela za sve članice (kao što je to učinila Hrvatska na nacionalnoj razini), ona obvezuje države da drastično pooštre kazne za ubojstva i nasilje počinjeno s rodnim motivom.
Kako EU prepoznaje i definira zločin?
Europski zakonodavni okvir sada prepoznaje da nasilje nad ženama nije privatna stvar, već strukturni problem. Prepoznavanje zločina temelji se na nekoliko ključnih točaka:
- Otegotne okolnosti: Direktiva nalaže da se nasilje mora strože kažnjavati ako je počinjeno prema supruzi, partnerici, bivšoj partnerici ili članu obitelji. Motiv mržnje prema ženama ili zlouporaba moći sada su službeni faktori koji moraju utjecati na presudu.
- Obvezno prikupljanje podataka: Do sada je EU imala problem “slijepih točaka” jer mnoge zemlje nisu brojale femicide. Novi zakon obvezuje sve države da Europskom institutu za ravnopravnost spolova (EIGE) šalju precizne podatke o rodno uvjetovanim ubojstvima, što je ključno za prepoznavanje razmjera problema.
- Online nasilje je stvarno nasilje: EU je po prvi put kriminalizirala cyber-nasilje, uključujući dijeljenje intimnih slika bez pristanka (“osvetnička pornografija”), cyber-uhođenje i mizogini govor mržnje na internetu.
Kako se kažnjavaju zločinci?
Zakonodavstvo EU postavlja “minimalne standarde”, što znači da niti jedna država ne smije imati blaže zakone od propisanih, ali može imati strože.
Trenutni zakonski okvir nalaže:
- Zabrana prilaska i zaštita: Zaštitne mjere (npr. zabrana približavanja) moraju biti brze i učinkovite. Ključna novost je prekogranično priznavanje – ako žena ima zaštitu od nasilnika u Hrvatskoj, ta zaštita mora vrijediti i ako se preseli u Njemačku.
- Zastara: Produženi su rokovi zastare za prijavu seksualnog i rodnog nasilja, prepoznajući da žrtvama (posebno djeci) često trebaju godine da skupe hrabrost za prijavu.
- Kriminalizacija specifičnih djela: Sakaćenje ženskih spolnih organa i prisilni brakovi sada su kaznena djela u cijeloj Uniji.
Što je “ispalo” iz zakona i što je u najavi?
Iako je Direktiva veliki uspjeh, bitka u Bruxellesu nije gotova. Najveći prijepor vodio se oko definicije silovanja.
Europska komisija i Parlament predlagali su definiciju silovanja utemeljenu na izostanku pristanka (model “Samo Da znači Da”), no nekoliko država članica (poput Francuske i Njemačke) blokiralo je taj dio, tvrdeći da EU nema ovlasti definirati kazneno djelo silovanja na toj razini.
U najavi i budućim planovima:
- Revizija definicije silovanja: Očekuje se da će se u narednom razdoblju (do 2027.) ponovno otvoriti pitanje univerzalne definicije silovanja temeljene na pristanku na razini cijele EU.
- Direktiva o transparentnosti plaća: Iako ekonomska mjera, ona se smatra ključnom u prevenciji nasilja jer ekonomska neovisnost omogućuje ženama lakši izlazak iz nasilnih odnosa.
Zaključak: Implementacija kao ključ
Hrvatska je uvođenjem femicida u svoj Kazneni zakon već napravila korak više od onoga što EU minimalno traži, pozicionirajući se kao predvodnica u regiji. No, Bruxelles šalje jasnu poruku: papirnati zakoni nisu dovoljni. Fokus u narednim godinama bit će na prevenciji, edukaciji sudaca i policije te osiguravanju da žrtve u svakom kutku Unije imaju istu razinu zaštite.
