Riječ femicid sve češće čujemo u medijima, nažalost, najčešće kada je već prekasno. No, što taj pojam točno znači i zašto je važno razlikovati ga od “običnog” ubojstva? Razumijevanje femicida nije samo pitanje pravne terminologije; to je pitanje prepoznavanja smrtonosnih obrazaca kako bismo spasili živote žena prije nego što se dogodi najgore.
Što je femicid? Definicija izvan crne kronike
Femicid nije samo ubojstvo žene. To je ubojstvo žene zato što je žena. To je zločin iz mržnje, najekstremniji oblik rodno uvjetovanog nasilja.
Najčešći oblik femicida je onaj počinjen od strane intimnog partnera (sadašnjeg ili bivšeg). Za razliku od ubojstava muškaraca, koja se često događaju na ulici ili u sukobu s nepoznatim osobama, žene su najčešće ubijene u vlastitom domu, od ruke osobe kojoj su vjerovale.
Femicid nije izolirani incident. On je gotovo uvijek završni čin dugotrajnog zlostavljanja. To je točka na kraju rečenice ispisane godinama kontrole, ljubomore i nasilja.
Psihološki okvir: Što se događa u glavi ubojice?
Javnost i mediji često padaju u zamku romantiziranja ovih zločina nazivajući ih “zločinima iz strasti” ili govoreći da je počinitelj “poludio od ljubavi”. Psihologija je ovdje jasna: To nije ljubav, to je posjedovanje.
Psihološki profil femicida počiva na nekoliko ključnih stupova:
1. Patološka potreba za kontrolom
Osnovni motiv nije bijes, već gubitak moći. Počinitelj ženu ne vidi kao ravnopravno ljudsko biće, već kao svoje vlasništvo. Njegov stav je: “Ako ne možeš biti moja, nećeš biti ničija.”
2. Narcisoidna povreda
Kada žena odluči otići, nasilnik to ne doživljava samo kao kraj veze, već kao napad na svoj ego i identitet. Osjećaj da gubi kontrolu nad “svojim objektom” izaziva ubojiti bijes.
3. Instrumentalno nasilje
Femicid je rijetko impulzivan čin “pomračenja uma”. Istraživanja pokazuju da je većina femicida planirana. Nasilnik često uhodi ženu, nabavlja oružje, prijeti i najavljuje zločin. To dokazuje da je on svjestan svojih postupaka.
Najopasniji trenutak: Psihologija separacije
Psihologija nas upozorava na zastrašujuću statistiku: Žena je u najvećoj smrtnoj opasnosti u trenutku kada napušta nasilnika ili neposredno nakon odlaska.
Zašto? Zato što je odlazak ultimativni čin neposluha. To je trenutak kada nasilnik shvaća da njegova sredstva manipulacije više ne djeluju i tada poseže za krajnjim sredstvom – eliminacijom, kako bi povratio osjećaj “pravde” u svom iskrivljenom svijetu.
Kako se boriti protiv ovog problema u društvu?
Femicid se može spriječiti. Niti jedna žena ne mora biti broj u statistici. Borba zahtijeva sinkronizirano djelovanje na tri razine:
1. Prepoznavanje “crvenih zastavica” (Prediktori femicida)
Stručnjaci su identificirali jasne znakove koji prethode ubojstvu. Društvo (policija, socijalni radnici, ali i susjedi) mora hitno reagirati na:
- Povijest gušenja (davljenja): Ovo je najjači prediktor femicida. Muškarac koji stavi ruke na vrat žene “samo da je uplaši”, statistički je višestruko skloniji tome da je kasnije ubije.
- Prijetnje smrću i oružje: Posjedovanje vatrenog oružja u kući drastično povećava rizik.
- Uhođenje nakon prekida: Opsesivno praćenje nije romantika, to je priprema terena za nasilje.
2. Zakonske izmjene i primjena
Priznavanje femicida kao posebnog kaznenog djela (što je Hrvatska uvela u Kazneni zakon) važan je korak. No, zakon na papiru ne štiti ako se ne provodi. Potrebne su strože procjene rizika pri svakoj prijavi nasilja i preventivni pritvor za nasilnike koji krše mjere zabrane prilaska.
3. Promjena kulturnog narativa
Moramo prestati učiti dječake da je ljubomora znak ljubavi. Moramo prestati pitati žrtve “što su skrivile”. Mediji moraju prestati izvještavati o nasilnicima kao o “mirnim susjedima koji su uvijek pozdravljali”.
Zaključak
Femicid je poraz cijelog društva. Svaki put kad je žena ubijena jer je prijavila nasilje, a sustav je nije zaštitio, svi smo zakazali. Borba protiv femicida počinje vjerovanjem žrtvi na prvu prijavu i završava beskompromisnom osudom nasilnika.
Nema opravdanja. Nema “zločina iz strasti”. Postoji samo zločin iz mržnje i potrebe za kontrolom. Vrijeme je da to nazovemo pravim imenom.
