Nasilje u obitelji nije privatna svađa koju osoba mora izdržati sama. Može uključivati fizičko, psihičko, seksualno ili ekonomsko nasilje, kontrolu, prijetnje i zastrašivanje. Ako ste u neposrednoj opasnosti, nazovite policiju na 192 ili jedinstveni broj 112. Ako možete, udaljite se na sigurno mjesto i ne stavljajte se u dodatni rizik radi prikupljanja dokaza ili objašnjavanja nasilniku.
Ovaj tekst daje opće, sigurnosne informacije za Hrvatsku. Ne može procijeniti nečiju konkretnu opasnost niti zamijeniti hitne službe, odvjetnika, liječnika ili stručnu podršku. Ako je moguće sigurno, razgovarajte s osobom od povjerenja. Institucije i službe postoje zato da se teret ne nosi bez pomoći, a odluke se mogu donositi korak po korak.
U nastavku je naglasak na konkretnim odlukama koje čitatelju pomažu sigurno i smisleno pristupiti temi: nasilje u obitelji. Tekst razdvaja provjerljive činjenice, stvarni kontekst i korak koji se može poduzeti bez nagađanja ili nepotrebne žurbe. Čitajte ga kao okvir za odluku: provjerite što vrijedi za vas, usporedite više izvora kada je posljedica važna i prilagodite korake vlastitim okolnostima, resursima i roku. Brz odgovor nije koristan ako prešućuje ograničenja, sigurnost ili uvjete koji se mijenjaju.
Ako je opasnost sada
Nazovite 192 ili 112, a ako možete otići, idite na mjesto na kojem niste sami. U hitnoj situaciji ne morate imati savršeno objašnjenje niti prikupljenu dokumentaciju da biste tražili pomoć. Recite gdje ste, što se događa i postoji li neposredan rizik za djecu, vas ili drugu osobu. Ako vas netko nadzire, koristite uređaj ili način komunikacije koji je za vas sigurniji.
Kome se možete obratiti
Prijava se može podnijeti policiji ili državnom odvjetništvu, a podršku i zaštitne mjere mogu uključivati i nadležni Hrvatski zavod za socijalni rad te specijalizirane službe i organizacije. Nacionalni pozivni centar za žrtve kaznenih djela i prekršaja dostupan je na 116 006. Nije potrebno znati sve nazive postupaka unaprijed; dovoljno je reći da trebate pomoć i opisati što se događa.
Za dodatni kontekst pogledajte i Psihičko nasilje: znakovi koje žrtve i okolina često previde te Sigurnosni plan za izlazak iz nasilne veze – što pripremiti. Te poveznice služe kao nastavak teme, ali odluku uvijek treba prilagoditi vlastitoj situaciji i aktualnim pravilima.
Sigurnosni plan nije obećanje da ćete odmah otići
Sigurnosni plan znači razmišljati unaprijed o tome komu možete javiti, gdje su dokumenti, lijekovi, ključevi i brojevi telefona te kako ćete doći do sigurnog mjesta ako zatreba. Plan se prilagođava stvarnoj situaciji. Ne ostavljajte vidljive tragove plana ako bi to povećalo opasnost. Za neke osobe najsigurniji prvi korak je diskretan razgovor sa stručnom osobom.
Dokumenti i liječnički pregled
Ako je sigurno i ako vam treba zdravstvena pomoć, obratite se liječniku ili hitnoj službi. Sačuvajte dokumente, poruke, fotografije ozljeda ili prijetnji samo ako to možete bez rizika; dokaz nije važniji od sigurnosti. Stručne osobe mogu objasniti što se bilježi i kako se informacije koriste. Nemojte se vraćati u opasnu situaciju samo da biste dohvatili telefon, odjeću ili poruke.
Povezane praktične primjere donose i Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama – zašto je važan te Volontiranje u skloništima za žene – kako se uključiti.
Djeca i osobe koje ovise o vama
Kada su djeca prisutna, njihova sigurnost i emocionalna podrška jednako su važni. Ne tražite od djeteta da posreduje, skriva informacije ili bira stranu. Policiji i stručnim službama recite ako su djeca vidjela, čula ili doživjela nasilje. Ako ste zabrinuti za stariju osobu, osobu s invaliditetom ili nekoga tko ne može sam tražiti pomoć, to također jasno recite pri pozivu.
Što nakon prvog kontakta
Postupci mogu djelovati zbunjujuće, ali imate pravo pitati što slijedi, kome se vaši podaci prosljeđuju i kakva je podrška dostupna. Zapišite broj predmeta, ime službe i siguran način na koji vas mogu kontaktirati. Ako vam prva osoba ne može odmah dati sve odgovore, to ne znači da pomoć ne postoji. Nastavite preko hitnih službi, centra, savjetovališta ili broja 116 006.
Ako tražite pomoć, prvo mislite na sigurnost
- U neposrednoj opasnosti nazovite 192 ili 112
- Ako možete, otiđite na sigurno mjesto
- Obratite se osobi ili službi od povjerenja
- Dokaze čuvajte samo ako je to sigurno
- Zabilježite siguran kontakt i sljedeći korak
Najčešća pitanja
Moram li imati dokaze prije nego što zatražim pomoć?
Ne. U hitnoj situaciji sigurnost i kontakt sa službama važniji su od dokumentacije.
Mogu li nazvati ako nisam sigurna kako opisati situaciju?
Da. Recite što se događa i čega se bojite; služba vas može voditi kroz sljedeće korake.
Što ako nasilnik nadzire moj telefon?
Ako je moguće, koristite uređaj ili način komunikacije koji ne može pratiti. Ne poduzimajte korak koji bi u tom trenutku povećao rizik.
Izvori i daljnja provjera
Pomoć je opravdan prvi korak
Ako se nasilje događa vama ili nekome koga poznajete, ne morate imati savršen plan da biste zatražili pomoć. U opasnosti zovite 192 ili 112. U drugim trenucima razgovor sa stručnom službom može pomoći da se siguran sljedeći korak odredi bez izlaganja dodatnom riziku.
