Kada čujemo za stravične slučajeve nasilja nad ženama, prvo pitanje koje nam prolazi kroz glavu je: “Zašto?”. Kako jedno ljudsko biće može nanijeti takvu bol drugome, često osobi za koju tvrdi da je voli?
Psihologija nam nudi odgovore koji su ključni za razumijevanje ovog fenomena. Važno je odmah na početku naglasiti: Objašnjenje nije opravdanje. Razumijevanje psihološkog profila nasilnika ne skida s njega odgovornost, ali nam pomaže da prepoznamo opasnost na vrijeme i zaštitimo žrtve.
Mit o “gubitku kontrole”: Što je stvarni uzrok?
Jedna od najčešćih zabluda je da nasilnici “izgube kontrolu” zbog bijesa, alkohola ili stresa. Psihološka istraživanja pokazuju suprotno. Nasilje nad ženama je u svojoj srži instrumentalno ponašanje čiji je cilj uspostavljanje moći i kontrole.
Razmislite o ovome: Nasilnik rijetko “gubi kontrolu” pred svojim šefom na poslu ili pred policajcem, bez obzira koliko bio ljut. On “gubi kontrolu” samo tamo gdje se osjeća sigurnim i nadmoćnim – unutar svoja četiri zida. To dokazuje da je nasilje odabir, a ne nekontrolirani impuls.
Psihološki profil nasilnika: Tko su oni?
Ne postoji jedinstveni profil, ali stručnjaci prepoznaju određene crte ličnosti i obrasce razmišljanja koji su zajednički mnogim zlostavljačima:
1. Duboki osjećaj nesigurnosti maskiran grandioznošću
Iako često djeluju arogantno i samouvjereno, mnogi nasilnici pate od patološke nesigurnosti. Svoju krhku sliku o sebi “popravljaju” tako da ponižavaju partnericu. U njihovoj glavi, jedini način da se osjećaju “velikima” je da nju učine “malom”.
2. Nedostatak empatije (Narcisoidne i psihopatske crte)
Mnogi zlostavljači pokazuju nemogućnost suosjećanja s boli druge osobe. Ženu ne vide kao ravnopravno ljudsko biće s vlastitim potrebama, već kao objekt koji služi zadovoljavanju njihovih potreba.
3. Kognitivne distorzije (Iskrivljeno razmišljanje)
Nasilnici često imaju iskrivljenu percepciju stvarnosti. Oni iskreno vjeruju da su oni žrtve. “Ona me isprovocirala”, “Nije skuhala ručak na vrijeme”, “Pogledala je drugog muškarca”. U njihovom umu, nasilje je opravdana reakcija na “nepravdu” koja im je nanesena.
4. Naučeno ponašanje
Mnogi nasilnici odrasli su u domovima gdje je nasilje bilo normalan način rješavanja sukoba. Naučili su da “muškarac mora vladati” i da je agresija legitiman alat za postizanje cilja.
Koji su povodi i okidači?
Okidač za nasilje rijetko je ono što žrtva učini ili ne učini. Okidač je nasilnikov osjećaj da gubi kontrolu.
- Autonomija žene: Njezin uspjeh na poslu, izlazak s prijateljicama ili izražavanje vlastitog mišljenja nasilnik doživljava kao prijetnju svom autoritetu.
- Patološka ljubomora: Ovo nije znak ljubavi, već posjedovanja. Nasilnik može optužiti ženu za nevjeru bez ikakvog razloga, samo kako bi opravdao svoje restriktivno ponašanje.
- Prekid veze (Najopasniji trenutak): Statistike pokazuju da je trenutak kada žena odluči otići najopasniji. Tada nasilnik shvaća da gubi ultimativnu kontrolu i nasilje često eskalira do tragičnih razmjera.
Kako prepoznati nasilnika? Crvene zastavice (Red Flags)
Nasilje gotovo nikada ne počinje šamarom. Ono počinje suptilno, psihološkom manipulacijom. Psihologija nas uči da obratimo pažnju na ove znakove u ranoj fazi veze:
1. “Love Bombing” (Bombardiranje ljubavlju)
Na početku, on je “savršen”. Odnos se razvija prebrzo, on već nakon par tjedana govori o braku, vječnoj ljubavi, kupuje skupe poklone. To je mamac. Cilj je vezati žrtvu prije nego što pokaže svoje pravo lice.
2. Izolacija
Počinje s komentarima poput: “Tvoji prijatelji te ne razumiju kao ja”, “Tvoja majka se previše miješa”. Malo po malo, odvaja žrtvu od njezine mreže podrške kako bi postala ovisna isključivo o njemu.
3. “Gaslighting” (Izluđivanje)
To je psihološka manipulacija u kojoj nasilnik navodi žrtvu da sumnja u vlastiti zdrav razum. “To se nikad nije dogodilo”, “Umišljaš stvari”, “Previše si osjetljiva”. Žrtva s vremenom prestaje vjerovati sebi i vjeruje samo njemu.
4. Sindrom “Dr. Jekyll i Mr. Hyde”
Nasilnik može mijenjati raspoloženje u sekundi. U jednom trenutku je šarmantan, u drugom bijesan. Žrtva počinje “hodati po jajima”, neprestano pazeći što govori i radi kako ne bi izazvala njegovu reakciju.
5. Prebacivanje krivnje
Za sve što krene po zlu, kriva je ona. Čak i za njegovo nasilje. “Ne bih te udario da nisi bila tako tvrdoglava.”
Zaključak: Znanje je štit
Psihologija nasilja je kompleksna, ali poruka je jednostavna: Nasilje je izbor nasilnika, a ne odgovornost žrtve. Prepoznavanje ovih psiholoških mehanizama prvi je korak prema zaštiti.
Ako u ovim opisima prepoznajete svog partnera ili partnera bliske osobe, ne ignorirajte instinkt. To nije ljubav, to je kontrola. Potražite stručnu pomoć, obratite se savjetovalištima i napravite sigurnosni plan. Izlazak iz takvog odnosa je težak proces, ali je moguć i nužan za preživljavanje.
