Autonomne ženske kuće (ili skloništa) predstavljaju temeljni stup feminocidnog i aktivističkog pokreta u borbi protiv nasilja nad ženama. Nastale iz potrebe da se žrtvama nasilja pruži sigurno utočište u društvima gdje je nasilje često tabuizirano i promatrano kao “privatni problem”, ove institucije igraju ključnu ulogu ne samo u fizičkoj zaštiti, već i u dugoročnom osnaživanju žena i njihovih obitelji.
Povijesni Kontekst i Feministčki Temelji
Autonomne ženske kuće, poput pionirske Autonomne ženske kuće Zagreb (AŽKZ) osnovane 1990. godine kao prvo takvo sklonište u Istočnoj Europi, nastale su u vrijeme kada nasilje nad ženama nije bilo adekvatno prepoznato niti normirano zakonom.
Njihov rad temelji se na feminističkim principima, naglašavajući žensku solidarnost, suodgovornost i međusobnu suradnju, s ključnim postavkama “pomoć ka samopomoći” i poštivanje autonomne odluke žene i njezinog integriteta. Ovaj pristup osigurava da žena, iako je žrtva, ostaje protagonistkinja vlastitog oporavka i donošenja odluka o svojoj budućnosti.
Dvostruka Uloga: Zaštita i Osnaživanje
Uloga autonomnih ženskih kuća manifestira se kroz dvije nerazdvojne komponente: neposrednu zaštitu i dugoročno osnaživanje.
Zaštita i Sigurnost
Primarna i najhitnija funkcija je pružanje sigurnog smještaja na tajnoj adresi za žene i njihovu djecu izložene fizičkom, psihičkom, seksualnom ili ekonomskom nasilju. Ovaj siguran prostor omogućuje žrtvama da se udalje od nasilnika i počnu raditi na svojim traumama u stabilnom okruženju.
Osim smještaja, ključna je i institucionalna podrška:
- Pravno savjetovanje i zastupanje: Stručnjaci pružaju besplatne, povjerljive i anonimne pravne savjete, pomažu u pisanju pravnih podnesaka (tužbe, žalbe) i posreduju između žena i institucija (policije, sudova, socijalnih službi) radi ostvarivanja zakonom zajamčenih prava.
- Psihosocijalna podrška: Pružanje direktne pomoći kroz individualni i grupni rad, uključujući besplatnu psihološku terapiju po potrebi, pomaže ženama u obradi traume.
Osnaživanje i Postavljanje Ciljeva
Dugoročni cilj autonomnih kuća je osnaživanje žena, što je usko povezano s njihovom sposobnošću da postave i ostvare osobne ciljeve za budućnost i postignu sigurnost od nasilja.
Osnaživanje se postiže kroz:
- Podršku autonomnim odlukama: Aktivistice se protive prisiljavanju žena na prijave nasilnika kao uvjet smještaja, naglašavajući poštivanje prava žene da sama odlučuje o svojim pravnim koracima.
- Podizanje svijesti: Kroz kampanje, ove organizacije utječu na promjenu javnog mnijenja i lobiraju za pozitivne zakonske promjene te osiguranje sustavnog financiranja skloništa.
- Smanjenje diskriminacije: Mnoge organizacije aktivno rade na smanjivanju višestruke diskriminacije žena koje su marginalizirane i zbog drugih faktora (etnička pripadnost, invaliditet, status izbjeglica itd.).
Zaključak
Autonomne ženske kuće nisu samo privremeni smještaj, već su centri za transformaciju. One pružaju okruženje utemeljeno na pravu žene na dostojanstvo i samostalnost, osiguravajući joj zaštitu u kriznom trenutku, a istovremeno je osposobljavaju da preuzme kontrolu nad svojim životom, postavi nove ciljeve i izgradi budućnost slobodnu od nasilja. Njihovo neprestano zalaganje za zakonodavne i društvene promjene ključno je za sustavno rješavanje problema rodno uvjetovanog nasilja.
