Sumnja da prijateljica trpi nasilje može izazvati strah, ljutnju i potrebu da odmah nešto poduzmete. Ipak, nagla reakcija ili odluka donesena bez njezina pristanka može povećati rizik. Pomoć žrtvi nasilja počinje mirnim razgovorom, vjerovanjem u ono što govori i planiranjem koraka koji neće povećati opasnost.
Ako postoji neposredna opasnost, ozljeda, prijetnja oružjem ili strah da bi netko mogao biti ubijen, zovite 112 ili policiju na 192. Za informacije, emocionalnu podršku i upućivanje na lokalne službe u Hrvatskoj nazovite Nacionalni pozivni centar za žrtve kaznenih djela i prekršaja na 116 006.
Znakovi zbog kojih vrijedi obratiti pozornost
Nasilje nije uvijek vidljivo kao modrica. Može uključivati vrijeđanje, prijetnje, seksualnu prisilu i praćenje. Nasilnik također može braniti kontakt s obitelji i prijateljima, kontrolirati novac, uskraćivati lijekove ili stalno provjeravati njezin mobitel. Dodatne primjere takvih obrazaca donosi vodič o tome kako prepoznati emocionalno zlostavljanje.
Nijedan pojedinačni znak nije dokaz nasilja, stoga promatrajte obrazac i promjene u ponašanju. Na nasilje mogu upućivati naglo povlačenje iz društva, učestalo otkazivanje dogovora, strah od partnerove reakcije, neobjašnjive ozljede, stalno opravdavanje partnerova ponašanja ili iznenadan gubitak pristupa vlastitom novcu.
Nasilje se može odvijati u ciklusu napetosti, incidenta, isprika i prividno mirnog razdoblja. Takav obrazac može zbuniti osobu koja ga proživljava, ali i okolinu koja očekuje jednostavnu odluku. Više o obrascima kontrole i znakovima upozorenja donosi članak o psihologiji nasilja.
Kako započeti razgovor bez optuživanja
Ako sumnjate da partner prati njezin telefon ili poruke, u poruci nemojte izravno spominjati nasilje, odlazak ili sklonište. Predložite običan susret na sigurnom mjestu. Za razgovor odaberite vrijeme kada ste same, bez žurbe i bez mogućnosti da partner čuje što govorite.
Razgovor otvorite opažanjem, a ne dijagnozom. Možete reći: “Primijetila sam da se u posljednje vrijeme često uplašiš kada te nazove. Brinem za tebe. Želiš li razgovarati?” Možete reći i: “Nisi kriva za način na koji se netko prema tebi ponaša. Tu sam i vjerujem ti.”
Nemojte početi pitanjem “Zašto jednostavno ne odeš?” Odlazak može biti razdoblje povećanog rizika. Djeca, financijska ovisnost, prijetnje, izolacija, invaliditet, strah od institucija ili nedostatak sigurnog smještaja mogu dodatno otežati tu odluku. Podrška treba vratiti osjećaj izbora i kontrole, što je i temelj psihološkog osnaživanja žene.
Što reći, a što izbjegavati
Korisne su kratke i nedvosmislene poruke:
- Vjerujem ti.
- Nisi kriva za nasilje.
- Ne moraš danas donijeti konačnu odluku.
- Mogu ti pomoći da pronađeš stručnu podršku.
- Zajedno možemo razmisliti što bi ti sada povećalo sigurnost.
Nemojte umanjivati ono što govori, ispitivati je poput policije ni davati obećanja koja ne možete održati. Nemojte govoriti da ćete “riješiti” partnera, objaviti priču na društvenim mrežama ili obavijestiti cijelu obitelj. Takvi potezi mogu oduzeti prijateljici kontrolu i upozoriti počinitelja da traži pomoć.
Ako zaniječe nasilje ili prekine razgovor, nemojte je pritiskati. Recite joj: “U redu. Ne moraš mi ništa objašnjavati. Ako se ikada ne budeš osjećala sigurno, možeš me nazvati.” Tako joj potvrđujete da vam se može ponovno javiti.
Napravite sigurnosni plan, ne ultimatum
Sigurnosni plan nije isto što i plan trenutnog odlaska. To je dogovor o tome što učiniti ako se opasnost poveća. Prilagodite ga njezinim okolnostima i, kad god je moguće, sastavite uz stručnu osobu.
Možete zajedno razmotriti:
- osobu koju može nazvati i mjesto na koje može otići u hitnoj situaciji
- dogovorenu riječ ili neutralan znak koji znači “pozovi pomoć”
- siguran izlaz iz doma i mjesto na kojem nema oružja
- kopije dokumenata, lijekove, ključeve, nešto gotovine i osnovne stvari za djecu
- siguran uređaj i lozinke kojima partner nema pristup
- prijevoz i kontakt službe ili skloništa kojem se može obratiti
Nemojte čuvati torbu ili dokumente na mjestu kojem počinitelj lako pristupa. Fotografije ozljeda, prijeteće poruke i drugi zapisi mogu biti važna dokumentacija, ali ih pohranite samo ako to ne povećava rizik. Ako je spremna privremeno otići, pročitajte kako organizirati sigurno utočište u kriznoj situaciji.
Kada uključiti policiju i stručne službe
U neposrednoj opasnosti zovite 112 ili 192. Nasilje možete prijaviti policiji, državnom odvjetništvu ili područnom uredu Hrvatskog zavoda za socijalni rad. Službena stranica gov.hr o nasilju u obitelji navodi da su nadležna tijela dužna postupati hitno te donosi informacije o pravima i dostupnoj pomoći.
Za informacije o pravima i dostupnim organizacijama nazovite 116 006. Na taj broj može nazvati i osoba koja pomaže žrtvi. Prije razgovora sa stručnom službom pitajte prijateljicu želi li da budete uz nju, da vi postavite prva pitanja ili da joj samo zapišete kontakte.
Prije prijave korisno je saznati što postupak i zaštitne mjere mogu uključivati. Pregled mogućnosti donosi vodič kroz pravnu zaštitu žrtava nasilja. Tekst o sigurnim kućama objašnjava kakav smještaj i praktičnu podršku one pružaju.
Ako su djeca izložena nasilju
Dijete ne mora biti izravno napadnuto da bi trpjelo posljedice. Slušanje prijetnji, gledanje nasilja ili život u stalnom strahu utječu na osjećaj sigurnosti i razvoj. Više o tim posljedicama objašnjava tekst o djeci koja svjedoče nasilju.
Ne tražite od djeteta da prenosi poruke, čuva tajnu ili prikuplja dokaze. U neposrednoj opasnosti zovite hitne službe. U drugim situacijama zatražite stručnu procjenu policije, socijalne službe ili organizacije koja radi sa žrtvama. Stručne osobe mogu pomoći u zajedničkom planiranju sigurnosti majke i djece.
Praktična pomoć koja čuva dostojanstvo
Ponudite konkretnu, ograničenu pomoć. To može biti prijevoz do savjetovališta, čuvanje djece tijekom razgovora sa stručnom osobom, sigurno mjesto za kopije dokumenata ili pomoć pri dogovaranju termina. Pitajte što joj treba umjesto da pretpostavite.
Financijska kontrola često otežava izlazak. Najprije provjerite je li sigurno bilježiti ili pohranjivati financijske podatke. Ako ona to želi, pomozite joj napraviti pregled vlastitih prihoda, troškova i dostupnih prava. Tekst o financijskoj neovisnosti žene može poslužiti kao početna orijentacija, ali ne smije zamijeniti pravni i socijalni savjet.
Čuvajte povjerljivost, osim kada postoji neposredna opasnost ili zakonska obveza prijave. Ne kontaktirajte počinitelja, ne pokušavajte posredovati i ne organizirajte zajednički razgovor. Ako niste sigurni postoji li obveza prijave, zatražite uputu policije ili stručne službe.
Ne zaboravite vlastitu sigurnost
Pomaganje može biti emocionalno iscrpljujuće i opasno ako počinitelj dozna za vašu ulogu. Ne odlazite sami na mjesto sukoba i ne nudite smještaj prije nego što procijenite rizik. Razgovarajte sa stručnom službom o tome kako pomoći, a da pritom ne ugrozite sebe, svoju obitelj ni prijateljicu.
Ne morate imati sve odgovore. Slušajte, vjerujte joj i nemojte je osuđivati. Pomozite joj da se poveže sa stručnom podrškom. Jedan miran razgovor možda neće odmah promijeniti situaciju. Može joj ipak potvrditi da ima osobu kojoj se može obratiti i da stručna pomoć postoji.
Česta pitanja
Trebam li izravno pitati prijateljicu trpi li nasilje?
Možete, ali mirno i nasamo. Opišite što ste primijetili, izrazite zabrinutost i dopustite joj da sama odluči koliko želi reći.
Što ako se vrati partneru nakon odlaska?
Nemojte je posramljivati niti prekidati kontakt. Povratak može imati mnogo razloga. Ponovno provjerite sigurnost i podsjetite je da podrška ostaje dostupna.
Smijem li sama nazvati savjetovalište?
Da. Možete zatražiti opće informacije o tome kako sigurno podržati blisku osobu. Za hitnu opasnost zovite 112 ili 192, a za informacije i podršku 116 006.
