Muškarci žrtve nasilja mogu biti izloženi nasilju partnerice, partnera ili drugog člana obitelji. Nasilje se ne svodi na udarce. Prijetnje, ponižavanje, seksualna prisila, kontrola novca, uništavanje stvari i stalni nadzor mogu služiti zastrašivanju i oduzimanju slobode.
Ako se to događa vama, niste krivi za tuđe nasilje i ne morate čekati težu ozljedu da biste zatražili pomoć. Ako ste sada u opasnosti, nazovite 112. Kada poziv nije siguran, pokušajte otići na mjesto s drugim ljudima ili se javiti osobi kojoj vjerujete čim to možete učiniti bez povećanja rizika.
Nasilje se prepoznaje po kontroli i strahu
Tjelesno nasilje uključuje udaranje, guranje, gušenje, zaključavanje, gađanje predmetima i sprječavanje odlaska. Psihičko nasilje može izgledati kao stalno vrijeđanje, prijetnje, ismijavanje pred djecom ili ponavljanje da vam nitko neće vjerovati. Na stranici o ranim znakovima emocionalnog zlostavljanja opisano je kako omalovažavanje i kontrola postupno postaju obrazac.
Nasilje može biti i seksualno. Pristanak je potreban i u braku ili vezi, a ucjena, prijetnja i iskorištavanje nesposobnosti osobe da pristane nisu sporazuman odnos. Ekonomsko nasilje obuhvaća uskraćivanje pristupa vlastitom novcu, prisilu na dugove ili onemogućavanje rada. Digitalno uhođenje može uključivati provjeravanje poruka, praćenje lokacije, preuzimanje računa i prijetnje objavom privatnog sadržaja.
Sram i stereotipi mogu zamagliti ono što se događa
Poruke da muškarac mora sve izdržati, fizički uzvratiti ili sam riješiti problem mogu otežati imenovanje nasilja. Netko se može bojati da će biti ismijan, da mu se neće vjerovati ili da će izgubiti kontakt s djecom. Takav strah ne znači da je nasilje manje stvarno.
Pojedini događaj treba sagledati u širem obrascu: tko koga zastrašuje, tko ograničava kretanje i novac, postoje li prijetnje te raste li opasnost. Žrtva ponekad uzvrati u pokušaju da se obrani ili pobjegne. Ne morate sami sebi postaviti dijagnozu da bi stručna osoba procijenila rizik. Dovoljno je reći što se događa i čega se bojite.
Prepoznavanje muških žrtava ne briše rodni kontekst
Razgovor o muškarcima koji trpe nasilje ne smije služiti umanjivanju nasilja nad ženama. Svjetska zdravstvena organizacija navodi da je gotovo svaka treća žena u svijetu tijekom života doživjela fizičko ili seksualno partnersko nasilje ili seksualno nasilje osobe koja joj nije partner. Taj globalni teret ostaje dominantno ženski i povezan je s rodnom neravnopravnošću.
Istodobno, službe moraju ozbiljno saslušati svaku žrtvu. Stručna osoba treba procijeniti rizik i zaštititi djecu i odrasle, a odgovornost zadržati na osobi koja čini nasilje. Usporedba žrtava tome ne pridonosi.
U neposrednoj opasnosti prvo birajte sigurnost
Nazovite 112 ako prijeti napad, ako je prisutno oružje, ako ste ozlijeđeni, zaključani ili spriječeni da odete. Možete nazvati i policiju na 192. Recite gdje se nalazite, je li počinitelj blizu, ima li djece i postoji li oružje. Ako trebate liječničku pomoć, to jasno zatražite.
Plan izlaska ovisi o vašoj situaciji. Ako je sigurno, pripremite osobne dokumente, lijekove, ključeve, nešto novca i brojeve važnih osoba. S pouzdanom osobom možete dogovoriti riječ koja znači da treba pozvati pomoć. Nemojte najavljivati odlazak ako procjenjujete da bi to izazvalo napad. Brisanje povijesti pregledavanja, spremanje dokaza ili promjena lozinki mogu povećati rizik ako počinitelj nadzire uređaj.
Dokumentiranje može pomoći, ali nije važnije od sigurnosti. Ako je sigurno, zapišite datume, sačuvajte poruke i fotografirajte štetu ili ozljede. Kopije držite izvan uređaja i prostora kojima počinitelj može pristupiti. Nemojte se izlagati dodatnoj opasnosti radi dokaza.
Stručna pomoć može početi jednim pozivom
Nacionalni pozivni centar za žrtve kaznenih djela i prekršaja dostupan je na besplatnom broju 116 006. Ondje možete dobiti informacije o pravima i dostupnoj podršci. Policija može intervenirati i uputiti vas na druge službe, a područni ured Hrvatskog zavoda za socijalni rad radi s odraslim žrtvama obiteljskog i drugog nasilja.
Možete se obratiti liječniku obiteljske medicine, hitnoj službi, psihologu ili psihijatru, osobito ako imate ozljede, nesanicu, napadaje panike ili misli da biste mogli nauditi sebi. Prije postupka pregledajte pravnu zaštitu žrtava nasilja i dostupne mjere. Ne morate prvo prikupiti potpune dokaze da biste zatražili razgovor i procjenu rizika. Ako vas prva osoba ne shvati ozbiljno, obratite se drugoj službi. Tuđa loša reakcija ne poništava vaše iskustvo.
Kada se povjeravate, tražite podršku koja ne osuđuje
Odaberite osobu koja neće kontaktirati počinitelja bez vašeg pristanka niti vas tjerati na odluku za koju još nemate siguran plan. Možete početi jednostavno: “Kod kuće se ne osjećam sigurno i trebam da me saslušaš.” Ako podržavate muškarca koji vam se povjerio, recite mu da mu vjerujete, pitajte što mu sada treba i ne pretvarajte razgovor u ispitivanje.
Vodič o tome kako pomoći žrtvi nasilja objašnjava zašto pritisak može prekinuti povjeravanje. Odlazak često nije jedan događaj nego niz koraka. Prvi korak može biti poziv 116 006, pregled kod liječnika ili dogovoreno sigurno mjesto. U hitnoj opasnosti taj se red mijenja: prvo 112 i izlazak iz dosega nasilja.
